srijeda, 12.09.2012.

o (ne)željenosti

mnogima nije jasno bilo kad sam obznanila da ćemo imati malog J, kako sam se usudila tako brzo na takav korak?

jedno od najsmješnijih pitanja uz tu tematiku mi je bilo (neupućeno meni već Purgericinom mužu od strane nje) - pa jel se ti ne bojiš malih beba? :) nespretno izrečeno, ali vrlo sadržajno.

bojim se, kako neću? nova, dosad NAJVEĆA ''obveza'' u životu, ja mlada i nespremna, on mlad i nespreman (iako mislim da nitko nikad ne može reć da je spreman na to). život piše svoje priče i tako je napisao i našu.

J nije bio planiran, ali nije, nikako nije, ni neželjen. zlatna je sredina. on je onaj koji je došao tu gdje treba tad kad treba (dobro vidjet ćemo hoću li to reći i za mjesec dana :) ). on je bio rezultat potpune ljubavi u tom trenutku. došao je nakon prvog izrečenog ''volim te'' s obje strane. nismo ga planirali ali smo planirali sebe darovati jedno drugom u potpunosti.

i sad opet nakon tog se postavlja pitanje s početka - a nije li to prerano? pa nije.

došao je u trenutku kada sam ja već bila toliko razočaravana s ljubavi zbog mojih prethodnih kolko-tolko dečki. i baš zbog svakog tog prijašnjeg pojednačnog sam znala da nemam koga drugog čekati. ovog volim i znam da on voli mene, i još je spreman to mi potvrditi vrlo vrlo brzo? (ne)dovoljno? kako kome, meni taman.

on pak razočaran u svoju obitelj, naiđe na to što ja u svom slučaju, nazivam pravim - vjerujem, želi čvrsto prigrabit i ne ispustit? (ne)dovoljno? kako kome, njemu taman.

hoće li nam život proletit pokraj nas ako za svaku velku odluku razmišljamo - nije li to prebrzo?

- 14:45 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 31.08.2012.

Danas je na sedmom nebu, kažu mi da čeka bebu - našla je sigurnu sreću i dom; ima muža injženjera pred kojim je karijera...

Dakle, prošlo je četiri mjeseca i tri dana odkad sam promjenila prezime, bračni status, adresu i pogled na svijet. Zasad smo smješteni u mom rodnom gradu, u Njegovoj kući sa Njegovim tatom, moji su nam na dvajstpet minuta pješke, a i sve nam je nadohvat ruke.
Nagovaraju me već mjesecima da izvolim napisati nešto novo, a ja nikako da se na to nakanim, čak i kad sam kretala, totalno bih ostala bez inspiracije i riječi nikako nisu izvirale van.

Jan je star trideset šest tjedana i par dana, ima tri kile i sto grama i noćna je ptica, javlja se svakodnevno u dvadeset dva i trideset, lupa , divlja, skače, najradije bi mi kožu probio da može i izletio van. Okrenut je glavicom prema dolje i samo čeka na tri, četri, sad. Dogovoren je i datum carskog reza jer mali iima ćoravu mamu, i odvit će se za osamnaest dana. Njegova mama se više plaši kako će se snaći u novim uvjetima jer u životu nije previla bebu, a sad će najednom - zajedno s njegovim tatom - biti odgovorna za novo jedno malo biće, novog jednog malog čovjeka, u svakom smislu - fizičkom, psihičkom, duhovnom. Nije sigurna da je dorasla tom zadatku, ali nada se da će dan za danom dovoljno brzo uspjevat učit i na kraju savladat i ovu vještinu. Tata mu se brine hoće li financijski izgurat sve što novo malo biće treba, a tog je puno. Jedva čekam vidjet kako će izgledat spoj supruga i mene u najdoslovnijem smislu.

Brak je sam po sebi unio čuda u naše živote. Najednom imaš nekog ko je stalno tu za tebe, čak je stalno tu i kad te strašno nervira, al bitnije je da je tu kad mi treba podrška. Živjela sam pet-šest godina u principu bezbrižno, kao student, brinula se hoće li taj ispit ostat za slijedeći rok, i najčešće mi je zapravo najveći problem bio usmjeren na kombinaciju odjevnih predmeta koje ću taj četvrtak nabaciti na sebe - mada znam da ću ih zaprljat deset minuta nakon što dođem na feštu i uzmem čašu bambusa u ruke. Sada mi je stomak cijeli poprimio karakteristiku ružnih crvenih strija koje svrbe, a suprug, koji je do nedavno volio uživati u izboru moje nove haljine i štikli, sad na to kaže - nema veze za izgled, bitno da si zdrava i da je maloj mrcini unutri dobro. :)
Posvađamo se nekad, nekad često, tad pomislim isfrustrirana napisati ovdje nešto, al onda kad skužim mjesec dana nakon da se više ni ne sjećam oko čega smo se uopće svađali, budem sretna što nisam ništa napisala jer bih sad samo mogla ponovo se sjetit cijele priče i izbedirat se. Nije ni njemu lako - odjednom u životu ima nekog ko od njega očekuje da će joj polagat račune i javljat svaki put kad sjedne s prijateljima na kavu, a tko će ga uvijek sad saslušat kad ima neki problem, donosit zaključke zajedno s njim i očekivati od njega da sve to radi - možda mu često nije ni jasno kako to da ju toliko voli? Jer ni meni sve to ne bude jasno...

Ali takav je život, sad si tu, a drugi dan se već nađeš s diplomom u vitrini, praznom radnom knjižicom, udana i sa stomakom do zubi. Ipak sretnija nego ikad. Radujem se svačemu čemu se prije nisam. Evo, na primjer, radujem se ovoj zimi, prvom obiteljskom Božiću, peći na drva i ljudima koji će mi doći u goste i uživati zajedno sa mnom. Što je više potrebno? Ostalo što je za sreću potrebno je već stiglo - On i Mali On*+Ja.

- 14:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2012.

O njima

Ignorirala ga je. Sustavno, jer nije znala što bi mislila o njemu. Primjećivala je da se možda svidjela i nekim drugima, a i situacija s Tamburašem je stalno bila u zraku, nerješena, a željela je, jako je željela, da to upali. Bila je grozna prema njemu – na toj momačkoj i u svatovima je dopuštala da se ponaša prema njoj kao da je ona jedina na svijetu i da joj pruža svu pažnju (barem ova naša dva) svijeta. Svidjelo joj se sve to, ali nije bila sigurna sviđa li joj se i on ili samo to što za nju čini.

Bio je prvi koji je bez straha pokazao da je ona zaista dobra i vriijedna sve te pažnje, dok je od svih drugih ona morala izvlačiti od njh ono što je trebala.

Priuštila mu je štošta i koji dan poslije tih svatova. Alkohol je uvijek iz nje izvlačio sve ono najlošije, a on se nekad našao u blizini u takvim situacijama. Sad joj nije jasno kako joj već milijun puta nije okrenio leđa i odustao od nje? Je li moguće da ju je zavolio odmah, na onoj klupici na Staroj Dravi? Neki dan joj je rekao da ju je zaprosio već u onim svatovima spomenutim u prvom odjeljku ovog teksta, ali ona se tog razgovora ne sjeća (ipak je morala proslaviti bratovu ženidbu). Tada je navodno odgovorila da je još rano.

Onda je odlučila zadnji puta pokušati s Tamburašem, išli su zajedno na koncert njegovog najdražeg izvođača koji ni njoj nije bio mrzak. Ali nisu bili sami, s njima je bilo društvance od par ljudi uključujući i njega. Ovaj put nije bilo alkohola, a opet je napravila glupost pred njim. Ali taj koncert , koliko je god bio njemu težak, jer ju je gledao s Tamburašem, bio je presudan za nju i Tamburaša. Taj je dan odlučila da definitivno više ništa neće pokušati s Tamburašem. Ako je on i osjećao nešto prema njoj, bio je prepasivan da išta pokuša, a takva veza ionako vjerojatno nebi upalila. Ona treba pokraj sebe nekoga koji dobro zna što želi od života i stalno ima ideje što činiti da bi to i postigao. Tada još uvijek to nije znala, ali upravo je on bio taj s kojim treba dijeliti ostatak svog života.

Jednom se u njenoj glavi dogodio klik, opet je napravio nešto što joj nitko do tad nije napravio. I tada je donijela najpametniju odluku u životu – pokušat će, nema što izgubiti. Izašli su par puta skupa van, bili su zajedno u njezinom najdražem gradu na svijetu. Tek se nakon toga odvažio i napravio prvi pravi nedvosmisleni korak, i tada je sve počelo.

Upoznala je njegovu obitelj, već nakon tjedan dana, a ona je bila prva koja je uopće dobila tu čast.

Imali su u početku svađa zbog njegove percepcije njezine obitelji koja je bila skroz pogrešna, zbog njezine nesigurnosti i manjka samopouzdanja. U međuvremenu joj je on pomogao da joj doza samopouzdanja znatno poraste, a ona je uspjela natjerati ga da joj se otvori do kraja.

Određeni dio vremena kojeg su proveli skupa bio je težak, pun svađa i nerazumijevanja, ali onaj drugi dio veze je doveo stvar u ravnotežu. Sretni su skupa, i ne dvoje oko odluke koju su zajedno donijeli. U pola godine što su skupa, dogovorili su vjenčanje i za nekih osam mjeseci zameketat će plod ovoga što sam pokušala sada opisati u što manje riječi. On ne želi da se beba zove Matija, a ona se nada da će ga ipak na to nagovoriti. Ne vjenčavaju se samo zbog Matije, to je samo ubrzalo stvar.

Ona se napokon osjeća potpunom, uvijek je znala da joj nešto fali za taj osjećaj, i pretpostavljala je što, ali sada je sigurna da je bila u pravu.

- 19:52 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 30.11.2011.

...al ovde sve štima otkad tebe imaaaaam.

''Imala sam više sreće nego što sam zaslužila. On je sve što bih tražila da sam se poznavala dovoljno dobro i znala što trebam tražiti. On je upravo onakva osoba kakva treba osobi ovakvoj kakva sam ja. A, za divno čudo, i ja njemu trebam. Taj dio je ispao bolji nego što sam se mogla nadati.''

- 13:01 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.11.2011.

Slijed

Momačka.

Svatovi.

DM-ačko sjelo.

Dalmatinska večer.

Novi Sad.

Svirka u G-u.

Poljubac u čelo.

Svatovi.

Rođendan.

Kuća.

19.

Večera.

Rođendan.

Svatovi.

Prihvaćanje.

Diplomski.

Osijek :(


P.S. nevezano za ovo - piše vam magistra inženjerka prehrambenog inženjerstva. :D

- 12:30 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 12.10.2011.

...ja bi s tobom negde otišo, pa bi tamo bili danima?

Znaš onaj osjećaj kad ti kosa padne na obraz pa ju on odmakne da te poljubi?
Nema manje stvari na svijetu , a opet ti se u toj milisekundi čini da je cijeli svijet baš tu? Između vas dvoje?

Pa kad ti smogneš reći ili barem napisati da ti je stalo do njega, a prije tog nisi rekla nikom, a pogotovo ne Nekom Tako Novom u životu da ti ja važan?

Pa kad spoznaš da si i ti njemu jednako važna i potrebna, baš sada, jer ti povjerava stvari o svojoj obitelji koje su sve samo ne dobre?



Pa kad se zapitaš kako se nismo znali sve ove godine?

- 13:55 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 07.09.2011.

Nesigurnost i manjak samopouzdanja.
Dva mi najveća neprijatelja - a sama sam ih stvorila.

I uvijek izvire u najgorem mogućem trenutku. Kad je sve super - i kad se počnem bojati kada će pta krenit po zlu.

On je strpljiv sa mnom, smije se onom na šta bi drugi mračili, i zbog toga se bojim izgubiti ga.

Nisam baš ni sto posto svoja u njegovoj blizini - još. Bojim se da ako mu u potpunosti pokažem sebe, da će pobjeći.
Bojim se da ću mu se manje svidjeti kad me upozna.


I bojim se da taman kad sam ja sad pala na njega...ali onako potpuno - skroz na skroz......da će Njega proći.

I onda se samo privijem uz Njega, pronađem ono mjesto za moju glavu na Njegovom ramenu, i onda se malo manje bojim. Zavuuuuci se pod moje rame....

Ma...Ne znam šta bi moglo da se doda.

- 00:12 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 16.08.2011.

Odjednom Ti

Cijeli život slušam - ''Ma šta ti je, dogodit će ti se jednomkad najmanje budeš očekivala.''

Znaš ono, kad ti u život uleti Netko za kog možda nisi ni malo očekivala.

Netko tko je slušao od mene jadikovke o Nekim Drugima. Netko koga sam toliko izbacila iz takta u više navrata. Netko tko mi je na kraju rekao - ''Ali bio sam 90% uvjeren da nemam šanse kod tebe.'' Netko tko je na kraju ipak bio taman dovoljno uporan. A svi ljudi oko nas taman dovoljno naporni. :)

Friško je još, ali Netko tko me kuži, Netko tko je izdržao mene u Novom Sadu - a Novi Sad je Balašević.

I sad se sama sebi smijem zapravo jer nisam nikome vjerovala. Kako bi se moglo dogodit kad se najmanje budem nadala? Ma to su glupi klišeji.

Uglavnom, zaključak je svega da sam skroz sretna trenutno. Baš baš.

- 07:52 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 26.04.2011.

pjevam

Znatel' priču?

Jednom sam se našla na svirci pa ukrala pjevačici mikrofon, pa poznanik ukrao sviraču gitaru, pa onda bez probe odsvirali traženog đoleta.
Pa se nakon toga svako netko javio i podsjetio je da je jednom nešto skoro bilo.

Ali još uvijek nema promjena.

Pjevat ću još i još.

- 01:01 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 06.04.2011.

I danas mi je uspjelo zaljubit se u Male Stvari

Danas sam dobila svoju Djetelinu S Četri Lista. :)
Našao ju je Kolega u sred dvorišta pod pauzom, netom prije nego ćemo se vratiti na predavanje.
Zadnji put je pronašao svoju Djetelinu dva dana prije i dogovoreno je da će slijedeću pokloniti meni.

Zaključak:
Nije Sreća tako daleko.
Ima je čak i na našem faksu, samo ju je potrebno naći. Ili imati prijatelja koji će to napraviti za tebe. :)

I kao da je opet sve zasjalo. Bilo je lijepo vrijeme. Dogovorila sam uberkul temu za diplomski. Pili smo kavu, jeli ručak, družili se, hodali na suncu. Navečer sam na probi vidjela frendicu koja je dugo bila sprječena doći. Nije nas bilo puno na probi, ali sam bila sretna i zbog tih par dragih ljudi koji su se tamo našli. Pjevala sam sopransku dionicu i bila sam sretna čak i kada me zabolilo grlo zbog nje. Javio se i Onaj Iz Autobusa. I sada gledam jednu od boljih epizoda omiljene serije.

Kada nađemo Sreću, podijelimo je sa Svojima, Onaj S Kime Ju Podijeliš će biti najsretnija osoba na svijetu.
I danas mi je uspjelo zaljubit se u Male Stvari.

- 22:54 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Opis bloga

-osjećaji, osjećaji i još malo osjećaja
-ovo je pokušaj da kažem neizrecivo pjeva


PRIČAT ĆE TI O PLOVIDBI
TI ŠTO NISU SIDRO DIGLI!
...šljiviš njih...
(Boljima se teško prašta ;) )